ISTIHARE NAMAZ

ISTIHARE-NAMAZ

(namaz radi srece)

Istihare namaz se klanaj onda kada se naumi nesto uciniti a narocito onda kada se ne moze odluciti za neko djelo jer nismo sigurni hoce li nam to uspjeti i biti hajirli ili ne.
Istihare namaz se klanja isto kao i sabahski sunnet a zanijeti se ovako
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATEL-ISTIHARET EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI ALLAHU EKBER.
Kada se preda selam prouci se zikir a zatim na ruke ova dova:
EUZU BILLAHI MINESHSHEJTA NIRRADZIM
BISMILLA HIRRAHMA NIRRAHIM
"BOZE MILOSTIVI, NOLIME TE, DA MI POKAZES SRECU U OVOM CINU (POSLU) JER TI TO DOBRO ZNAS, A JA NE ZNAM, TI TO MOZES, A JA NE MOGU. TI SI POZNAVALAC SKRIVENIH TAJNI. BOZE, AKO JE OVA STVAR (RADNJA) SRETNA ZA MOJU VJERU I ZIVOT, ZA MOJU SADASNJOST I BUDUCNOST, ODREDI MI JE I OLAKSAJ, PA MI JE UCINI SRETNOM. A AKO JE OVA STVAR NESRETNA ZA MOJU VJERU I ZIVOT, TE ZA MOJU SADASNJOST I BUDUCNOST, OTKLONI JE OD MENE, ODVRATI ME OD NJE I PODARI MI SRECU NA DRUGOM MJESTU I DRUGOJ STVARI, PA ME TIME ZADOVOLJI.
PRIMI OVU MOJU MOLBU, UZVISENI ALLAHU, KOJI SI NAJMILOSTIVIJI!"
Istihare namaz nam je preporucio Muhammed s.a.v.s

JACIJA NAMAZ

JACIJA-NAMAZ

JACIJA NAMAZ se klanja kad nestane suncevog sjaja na zapadu pa sve do zore.
Jacija ima 13 rekata i to: 4 sunneta, 4 farza, 2 sun-sunneta i 3 vitr-namaza i klanjaju se istim ovim redosljedom.
Jacijski sunnet se zanijjeti rijecima:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETIL ISHAI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Jacijski sunnet se klanja isto kao i ikindijski sunnet.
Zatim klanjamo farze koje zanijjetimo rijecima:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDIL ISHAI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Jacijski farz se klanja isto kao i ikindijski farz.
Poslije farza se klanjaju dva rekata sun-sunneta koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUN-SUNNETIL ISHAI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Jacijski sun-sunnet se klanja isto kao i sabahski sunnet ili podnevski sun-sunnet.
Nakon sun-sunneta klanjamo tri rekata vitr-namaza ali je ova tri rekata bolje klanjati malo poslije a ne odmah iza sun-sunneta ako se u mogucnosti.
Vitr-namaz ima 3 rekata i zanijjeti se ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATEL VITRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Vitri su slicni akshamskom farzu sa razlikom sto se na trecem rekatu osim BISMILLE i FATIHE uci jos i jedno SURE a zatim izgovarajuci tekbir podizemo ruke kao kad nijjetimo, ponovo ih svezemo i proucimo KUNUT DOVU koja glasi:
ALLAHUME INNA NESTEINUKE VE NESTAGFIRUKE VE NESTEHDIKE VE NU MINU BIKE VE NETUBU ILEJKE VE NETEVEKKELU ALEJKE VE NUSNI ALEJKEL HAJRE KULLEHU NESHKURUKE VE LA NEKFURUKE VA NAHLE U VE NETRUKU MEN JEFDZURUKE. ALLAHUME IJJAKE NA BUDU VE LEKE NUSALLI VE ILEJKE NESA VE NAHVIDU NERDZU RAHMETEKE VE NAHSHA AZABEKE. INNE AZABEKE BIL KUFARI MULHIK.
Dok ne naucimo KUNUT DOVU mozemo uciti RABBENA ATINA ili FATIHU.
Kad smo proucili KUNUT DOVU nastavljamo sa ruku, sedzdama, zavrsnim sjedenjem predamo selam i time smo klanjali jaciju namaz.
Poslije toga proucimo ZIKR, DOVU ucinimo TESPIH i proucimo NAMASKU DOVU.

AKSAM NAMAZ

AKSHAM-NAMAZ

AKSHAM NAMAZ se klanja od zalaska sunca pa do jacije.
Aksham namaz ima 5 rekata i to: 3 rekata farza i 2 rekata sunneta.
Kod aksham namaza se klanjaju prvo farzi koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDIL MAGRIBI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Aksamski farzi se klanjaju na sljedeci nacin: Prva dva rekata klanjaju se kao i kod sabahskog farza. Kad smo klanjali prva dva rekata ostajemo na sjedenju gdje ucimo ETTEHIJJATU a onda sa tekbirom ustajemo na treci rekat gdje ucimo BISMILLU i FATIHU, ucinimo ruku i dvije sedzde i dolazimo na zavrsno sjedenje gdje proucimo isto sto i na svim zavrsnim sjedenjima tj. ETTEHIJJATU, SALAVATE i DOVU. Predamo selam i time smo klanjali akshamske farze.
Poslije farza klanjamo dva rekata sunneta koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETIL MAGRIBI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Akshamski sunnet se klanja isto kao i sabahski sunnet.
Poslije toga proucimo ZIKR, DOVU ucinimo TESPIH i proucimo NAMASKU DOVU.

IKINDIJA NAMAZ

IKINDIJA-NAMAZ

IKINDIJA NAMAZ se klanja kad sunce nagne prema zapadu pa sve do aksama.
Ikindija namaz ima 8 rekata i to: 4 sunneta i 4 farza.
Prvo se klanjaju sunneti koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETIL ASRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Ikindijski sunnet je slican podnevskom sa razlikom da se kod ikindijskog sunneta, poslije prva dva rekata na prvom sjedenju osim ETTEHIJJATU uce i SALAVATI i kad ustanemo na treci rekat ucimo SUBHANEKE, EUZU, BISMILLU, FATIHU i SURE dok se kod podnevskog sunneta na trecem rekatu ne uce SUBHANEKE i EUZA. Sve ostalo je isto.
Ikindijski farzi se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDIL ASRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Ikindijski farz se klanja isto kao i podnevski farz.
Poslije toga proucimo ZIKR, DOVU ucinimo TESPIH i proucimo NAMASKU DOVU.

PDNE NAMAZ

PODNE-NAMAZ

PODNE NAMAZ se klanja kad sunce krene sa polovine neba naginjati prema zapadu pa sve do ikindije namaza.
Podne namaz ima 10 rekata i to: 4 sunneta, 4 farza i 2 sun-sunneta koji se klanjaju istim redosljedom kako su i nabrojani.
Podnevski sunnet se zanijjeti ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETI ZZUHRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER
a klanja se na sljedeci nacin:
Kad smo zanijjetili na prvom rekatu ucimo:SUBHANEKE, EUZU, BISMILLU, FATIHU i SURE, ucinimo ruku i sedzde i vratimo se na drugi rekat na kojem ucimo: BISMILLU, FATIHU i SURE te ponovo ucinimo ruku i sedzde i ostanemo da sjedimo gdje ucimo ETTEHIJJATU. Kad smo proucili ETTEHIJJATU ustajemo na treci rekat gdje ucimo isto sto i na drugom, ucinimo ruku i sedzde i vracamo se na cetvrti rekat te ucimo isto sto i na drugom i trecem tj. BISMILLU, FATIHU i SURE, ponovo ruku i sedzde i ostajemo na zavrsnom sjedenju (KADE-i EHIRE) gdje ucimo ETTEHIJATU, SALAVATE i DOVU, predamo selam i time smo klanjali podnevske sunnete.
Zatim slijede podnevski farzi koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDI ZZUHRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALAHU EKBER.
Podnevski farz se klanja na sljedeci nacin: Gotovo isto kao i sunnet jedina razlika je sto na trecem i cetvrtom rekatu ne ucimo SURE nego samo BISMILLU I FATIHU.
Kada smo klanjali podnevske farze ostaju nam jos sun-sunneti koji se zanijjete ovako:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUN-SUNNETI ZZUHRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER
Podnevski sun-sunnet se klanja isto kao i sabahski sunnet. Kad smo predali selam proucimo ZIKR, DOVU ucinimo TESPIH i na kraju proucimo NAMASKU DOVU.

SABAH NAMAZ

SABAH-NAMAZ

SABAH namaz se klanja od od zore pa do pred izlazak sunca. SABAH namaz ima 4 rekata. Dva rekata sunneta i dva rekata farza.
( 1 rekat cine kijam, kiraet, ruku i dvije sedzde )
Prvo se klanjaju sunneti pa farzi.
SABAH namaz se klanja na sljedeci nacin:
Nakon sto smo uzeli abdest stanemo na cisto mjesto, okrenemo se prema kibli, proucimo Bismillu i zanijjetimo sa sljedecim nijjetom:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETIL FEDZRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI - ALLAKU EKBER
U momentu izgovaranja ALLAHU EKBER muskarac podize ruke spram usiju (ispruzeni prsti i palcevima dotaci jagodice na usima ) a zensko podize ruke u visini ramena kao na slici ispod.

Zatim svezemo ruke desnu preko lijeve, muskarci na pojasu a zensko na prsima i skruseno stojeci pred Allahom dz.sh gledamo preda se i ucimo u sebi sljedece:
SUBHANEKE, EUZU, BISMILLU, FATIHU i jedno SURE koji glase:
SUBHANEKE LLAHUME VE BI HAMDIKE VE TEBARE KESMUKE VE TEALA DZEDDUKE VE LA ILLAHE GAJRUKE
EUZU BILLAHI-MINESH-SHEJTANI-RRADZIM
BISMILLA HIRRAHMA NIRRAHIM
FATIHA glasi
ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN. ERRAHMANI RRAHIM. MALIKI JEVMI DDIN. IJAKE NABUDU VE IJJAKE NESTEIN. IHDINESSIRATAL MUSTEKIM. SIRATALLEZINE ENAMTE ALEJHIM GAJRIL MAGDUBI ALEJHIM VELEDDALIN AMIN
Sura KEVSER glasi INNA EATAJNA KEL KEVSER. FE SALLI LI RABBIKE VENHAR. INNE SHANIEKE HUVEL EBTER.
(Moze se prouciti bilo koja sura a neke od njih mozete naci na stranici SURE)
Nakon sto smo proucili sve ovo izgovaramo tekbir-ALLAHU EKBER i pregibamo se na ruku te gledajuci u nozne prste izgovaramo 3 puta SUBHANE RABBIJEL AZIM kao na slici ispod

a onda se ponovo vracamo u uspravan polozaj (ali ne vezemo ruke nego stojimo u stavu "mirno") i uz krace zadrzavanje ucimo SEMI ALLAHU LIMEN HAMIDEH RABBENA LEKEL HAMD.
Zatim se sa tekbirom-ALLAHU EKBER spustamo na SEDZDU ( prvo koljena pa dlanove a izmedju dlanova lice, razmak izmedju dlanova 20-30 cm kod muskaraca te laktovi podignuti od tla a kod zena razmak izmedju dlanova tek toliki da lice moze stati izmedju i laktovi spusteni na tle, stopala na sedzdi stoje uspravno a nozni prsti povijeni unaprijed i u takvom polozaju, na sedzdi izgovaramo 3 puta SUBHANE RABBIJEL EALA kao na slici ispod

Zatim izgovarajuci ponovo tekbir-ALLAHU EKBER podignemo se sa sedzde i na trenutak sjednemo na koljena gledajuci preda se a potom na isti nacin sa tekbirom-ALLAHU EKBER ucinimo jos jednu sedzdu cime smo klanjali prvi rekat. Poslije druge sedzde izgovarajuci tekbir ustajemo na drugi rekat vezemo ruke i ucimo BISMILLU, FATIHU i jednu SURU a zatim na isti nacin ucinimo ruku i dvije sedzde a potom sjednemo na koljena (kade-i-ehire) kao na slici ispod

i gledajuci preda se ucimo: ETTEHIJJATU, SALAVATE I DOVU koji glase:
ETTEHIJJATU LILLAHI VESSALAVATU VE TTAJJIBATU ESSELAMU ALEJKE EJUHEN NEBIJJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU ESSELAMU ALEJNA VA ALA IBADILLAHI SSALIHIN ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VE ESHEDU ENE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU
SALAVATI glase: ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUM MEDZID. ALLAHUMME BARIK ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUM MEDZID.
DOVA glasi: ALLAHUME RABBENA ATINA FI DDUNJA HASENETEN VE FIL AHIRETI HASENETEN VEKINA AZABENNAR RABBANAGFIR LI VELIVALIDEJJE VE LIL MUMININE JEVME JEKUMUL HISAB.

Kada smo proucili sve ovo predajemo selam prvo na desnu pa na lijevu stranu izgovarajuci ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH

a poslije toga potaremo lice rukama izgovarajuci ALLAHUNE ENTE SSELAMU VE MINKE SSELAM TEBAREKTE JA ZEL DZELALI VEL IKRAM.
Ovim smo zavrsili klanjanje sabahskih sunneta a sada su na redi farzi.
Prije nego sto pocnu klanjati farze svakog namaza pa i sabahskog muskarci moraju prouciti ikamet koji glasi:
ALLAHU EKBER 4X
ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH 2X
ESHEDU ENE MUHAMMEDEN RESULULLAH 2X
HAJJE ALESSALAH 2X
HEJJE ALELFELAH 2X
KAD KAMETI SSALATU
KAD KAMETI SSALAH
ALLAHU EKBER 2X
LA ILAHE ILLELLAH
a zatim zanijjetimo sabahske farze nijjetom koji glasi:
NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDIL FEDZRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI-ALLAHU EKBER.
Sabahski farz se klanja isto kao i sabahski sunnet.
Kada smo klanjali sabahski farz i predali selam lijepo je prouciti ZIKR, DOVU i TESPIH i to na sljedeci nacin:
ALA RESULINA SALAVAT: ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED.
SUBHANALLAHI VEL HAMDULILLAHI VE LA ILAHE ILLELLAHU VALLAHU EKBER VE LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL ALIJJIL AZIM
EUZU BILLAHI MINE SHSHEJTANI RRADZIM
BISMILLAHI RRAHMANI RRAHIM
ALLAHU LA ILAHE ILLA HU ELHAJJUL KAJJUM. LA TEHUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL ERD. MEN ZELLEZI JESHFEU INDEHU ILLA BI IZNIH. JA LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI SHEJ IN MIN ILMIHI ILLA BIMA SHAE. VESIA KURSIJJUHU SSEMAVATI VELERDA VE LA JEUDUHU HIFZUHUMA VA HUVEL ALIJJUL AZIM (Ajjetul kursija)
Zatim uzmemo TESPIH i proucimo sljedece:
JA RABBI ZELDZELALI SUBHANALLAH- (SUBHANALLAH 33X)
SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI ELHAMDULILLAH- (ELHAMDULILLAH 33X)
RABBIL ALEMINE TEALA SHANUHU ALLAHU EKBER- (ALLAHU EKBER 33X)
Poslije tespiha proucimo sljedece:
LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA SHERIKE LEH LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULLI SHEJ IN KADIR
VE MA ERSELNAKE ILLA RAHMETEN LIL ALEMIN
I na kraju NAMASKU DOVU koja glasi:
EUZU BILLAHIMINE SHSHEJTANI RRADZIM
BISMILLA HIRRAHMA NNIRRAHIM
ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN VE SALATU VE SELAMU ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDZMEIN. ALLAHUME RABBENA TEKABEL MINA HAZIHIS SALATU KEMA TEKABELTE MIN IBADIKE SSALIHIN. ALLAHUNE RABBENA ATINA FI DDUN JA HASENETEN VE FIL AHIRETI HASENETEN VEKINA AZABENNAR. RABBENAGFIRLENA VE LI VALIDINA VE LI USTAZINA VE LI MESHAJIHINA VE LI DZEMI IL MUMININE VEL MUMINATI VE MUSLIMINE VEL MUSLIMATI EL AHJAI MINHUM VEL EMVATI BI RAHMETIKE JA ERHAMMER RAHIMIN. SUBHANE RABBIKE RABBIL IZETI AMA JESIFUN. VE SELAMUN ALEL MURSELIN VEL HAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN EL-FATIHA
zatim potaremo rukama lice i proucimo FATIHU i s time smo zavrsili sabah namaz.

STID U ISLAMU

Stid predstavlja jedan od ogranaka uzvišenog stabla imana s kojim je došao islam. U svojoj suštini stid znači sustezanje duše od nečega ili ostavljanje nečega zbog straha od njegove pokuđenosti.

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera radijallahu anhu, a on od svoga oca da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem slušao čovjeka kako upozorava drugoga na stid, pa mu je rekao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: ''Ostavi ga, zaista je stid dio imana!'' (Bilježe Buhari i Muslim)

U drugom hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husejn radijallahu anhu kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: ''Zaista stid donosi samo dobro.'' (Bilježe Buhari i Muslim)

A Ebu Se'id el-Hudri radijallahu anhu kaže da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellam bio stidniji od djevice u njenoj djevičanskoj sobi i kada bi nešto prezirao primijetili bismo to na njegovom licu. (Bilježe Buhari i Muslim)

Ebu Mes'ud el-Ensari radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Ono što je ostalo od govora prvih poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edžeme'in, jeste ako se ne budeš stidio radi što god hoćeš.'' (40 Newewi hadisa)

Možda je većini društvenih problema danas uzrok nedostatak stida i skrnavljenje moralnog zastora koji je uspostavio Allah dželle šenuhu kod ljudi, tako danas vidimo društva u kojima se raširio nemoral i sve vrste razvrata, društva u kojima je dozvoljeno ono što je Allah dželle šenuhu zabranio, a zabranio ono što je Allah dželle šenuhu dozvolio. U takvim društvima primjećujemo pojave koje ne dolikuju čovjeku kao moralnom i razumnom biću od kojih su najmanje i najlakše miješanje muškaraca i žena i oponašanje muškaraca i žena jedni-drugih, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio roditeljima da rastavljaju mušku od ženske djece u postelji u desetoj godini, a što se tiče oponašanja Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene u hadisu kojeg bilježi Buhari, rahimehullah, od Abdullaha ibn Mes'uda radijallahu anhu.

Nije na odmet da uz govor o stidu spomenemo i ljubomoru koja predstavlja također osjećaj stida i srama kad moralan insan čuje ili vidi nešto što je pokuđeno ili zabranjeno, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: ''Zaista je Allah azze ve dželle ljubomoran, a i mu'min je ljubomoran. Allah azze ve dželle je ljubomoran na mu'mina koji čini ono što je Allah azze ve dželle zabranio.'' (Bilježi Buhari)

U drugom hadisu kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ljubomora je od imana, a bestidnost je od nifaka.'' (Bilježe Bezzar i Bejheki)

U drugoj predaji stoji da je Allah dželle šenuhu objavio Isau a.s.: ''Upozoravaj sebe, a ako to ne budeš činio stidi se od Mene da upozoravaš druge.''

Fudajl ibn Ijad radijallahu anhu je rekao: ''Petoro je od znakova nesreće: tvrdoća srca, oko tvrdo na suzi, nedostatak stida, pretjerana želja za dunjalukom i duga nada.''

Spomenut ćemo još jednu predaju u kojoj stoji da je rekao Allah dželle šenuhu: ''Nepravdu Mi čini Moj rob: on traži od Mene i Ja se stidim da ga odbijem, a on griješi prema Meni i ne stidi se Mene.''
Da nas Allah okiti ovom divnom osobinom.

Amin.

Ko kaže ‘la ilahe illallah’

Od Ibadeta ibn Samita se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao: „Ko posvjedoči da nema drugog Boga mimo Allaha, jedinog koji nema sudruga, i da je Muhamed Njegov rob i Poslanik, i da je Isa njegov rob i Poslanik,
i da je Njegovom Riječju nadahnuo Merjemu, i da je Duh od njega, da je Džennet Istina i da je Vatra istina - Allah će ga uvesti u džennet kakva god djela da je imao.“ (Muttefekun alejh)

Buharija i Muslim biljeze hadith Itbana: „Zaista je Allah zabranio vatri da gori čovjeka koji kaže la ilahe illallah, a time ne želi ništa drugo do Allahovo lice.“ (Tj. ulazak u dženet i najveću nagradu -gledanje u Allahovo lice op.p.)
Šejh Abdurrahman ibn Hasen, rahimehullah, u komentaru ovih haditha, koji su dio knjige Kitabuttewhid, navodi i pojašnjenje Šejhul Islama ibn Tejmijje:
Kaže šejhul-Islam, a sa ovim su saglasni ostali Islamski učenjaci:
Ovaj hadith i ostali hadithi sličnog značenja, govore o ljudima koji izgovore šehadet i umru na njemu. Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, uslovio u jednom hadithu: „Iskreno, svim srcem, ne sumnjajući u njega (u šehadet), uz istinoljubivost i duboko ubjedjenje .“

Suština tewhida ogleda se u potpunoj predanosti svog duha Uzvišenom Allahu. Pa ko posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha iskreno, svim svojim srcem, ući će u Dzennet. A iskrenost se ogleda u potpunoj predanosti svog srca Allahu Uzvišenom, i u iskrenom i istinskom pokajanju od svih grijeha. Samo ako čovjek umre u ovakvom stanju će postići radosno obećanje iz haditha. Tewatur predaje ukazuju da će izaći iz vatre ko kaže la illahe illallah, a u njegovom srcu bude bilo hajra koliko teži jedna dlaka, i ako u njegovom srcu bude bilo hajra koliko teži jedno zrno gorusice, i ako u njegovom srcu bude bilo hajra koliko teži najmanji trun. I došlo je u tewatur predajama da će mnogi koji su izgovarali la ilahe illallah ući u vatru, a da će na kraju izaći iz nje. Te da je Allah zabranio vatri da gori tragove sedžde Ademovih potomaka. Iz posljednje predaje se vidi da su oni klanjali, činili su sedždu Allahu. I prenosi se u tewatur predajama da je Allah zabranio vatri da gori čovjeka koji kaže la ilahe illallah Muhammedun rasulullah, međutim ove riječi imaju svoje teške uslove i ograničenja. Većina onih koji ih izgovaraju, neznaju za Ihlas. i većina onih koji ih izgovaraju to rade samo zbog taqlida (slijepog slijeđenja) i adeta (običaja). Nisu okusili slast imana, niti vedrinu i istinsku radost srca. Ovo je stanje većine onih kojima se smrt primakla, kao i većine onih koji su nastanili kaburove. Ovo stanje opisuje hadith: „Čuo sam ljude da nešto izgovaraju pa sam i ja to izgovarao“.(Hadis el Berra'a ibn 'Aziba kojeg bilježe ashabussunen i drugi, o kušnji u kaburu) Većina postupaka i djela ovih ljudi zasniva se na slijepom slijedjenju i oponošanju ljudi koji su kao i oni. Oni su najbliži Riječima Uzvišenog: „Mi smo našli prijetke naše na vjeri, i mi njihove stope slijedimo“ . (23, 43)

Stoga, nema suprostavljanja i kontradiktornosti među hadithima. Ako neko izgovori šehadet uz ihlas (iskrenost) i potpuni jeqin (duboko i čvrsto ubjedjenje) , nemože ustrajati na grijehu. Jer, iz njegovog potpunog ihlasa i jeqina obavezno mora proizaći da mu je Allah draži od svega drugog. Tako da u njegovom srcu u potpunosti nestaje želja za onim šta je Allah zabranio, i u potpunosti nestaje odbojnost prema onome šta je Allah naredio. E ovo je taj koji će biti ''zabranjen'' vatri (iz haditha), iako je prije toga imao grijeha. Jer ta tewba (pokajanje), ta ljubav i taj jeqin, ne ostavljaju grijeh a da ga ne izbrišu, isto kao što svjetlost dana ''obriše'' tmine noći . Čovjek koji upotpuni i ''očisti'' svoje izgovaranje (šehadeta), dotle da ga on sačuva i udalji od velikog i malog širka, takav nikako ne može biti od onih koji su ustrajali na grijesima. Zato će mu se grijesi i oprostiti, i radi toga će biti „zabranjen“ vatri. A ako bi ih izgovarao na takav način da se oslobodi velikog širka ali ne i malog, a nakon toga ne počini ništa od djela koja bi porušila (šehadet) -onda su njegov šehadet dobro djelo kojem se nemože suprostaviti nijedno loše djelo. Ono će biti teže (prevagnuće) na Mizanu (Vaga na Sudnjem Danu koja će mjeriti dobra i loša djela Op.p.) od svih loših djela, kao što je došlo u hadithil bitaqa-u (u hadisu koji govori o ceduljici sa la illahe illallah), i biće ''zabranjen'' vatri. Medjutim, njegov stepen u dzenetu biće snižen shodno njegovim grijesima. Za razliku od onog kome loša djela budu teža (bude ih imao više, nadvladaju op.p) od dobrih, a ustrajao je u tom stanju, - on će neminovno ući u vatru. A čovjek može izgovarati la ilahe illallah , očistivši se od velikog širka, a ne umrijeti na tome; naprotiv nakon toga (izgovaranja) može počiniti grijehe koji će nadjačti njegov tewhid -najveće dobro djelo. Dok je izgovarao šehadet bio je iskren, ali je počinio loša djela koja su mu olakšala (tj umanjila) tewhid i oslabila mu ihlas. A time je „plamen“ njegovih grijeha ojačao dotle da mu je izgorio dobra djela i tewhid. Za razliku od el mukhlisa el mustejqina (iskrenog i čvrsto ubjedjenog). Njegova dobra djela nemogu osim da nadvladaju loša, i on ne može biti od onih koji su ustrajali na grijesima. Ako umre na tome, zasigurno će ući u Džennet.

Bojati se za onog ko je iskren, da ne počini loše djelo koje će prevagnuti tako što će oslabiti njegov iman, dotle da će prestati da izgovara šehadet uz iskrenost i ubjedjenost koja ga je čuvala od svih loših djela. Bojati se za njega od velikog i malog širka. Ako se sačuva od velikog, ostaće pri njemu mali širk; pa će još i tome pridodati grijehe, koji će nadvladati nad dobrim djelima. Jer grijesi slabe Iman i Jeqin, pa i riječi la illahe ilallah budu lakše, a srce bude lišeno iskrenosti. Zbog svega navedenog , onaj ko izgovara šehadet biva kao onaj ko bunca ili onaj ko spava. Ili poput onog ko uljepša glas dok uči ajet iz Kurana, bez da osjeti slast. Ovakve osobe ne izgovaraju šehadet uz potpunu istinoljubivost i ubjedjenje. Naprotiv uz njih čine grijehe koji se suprostavljaju tome. Izgovaraju riječi šehadeta neiskreno i bez ubedjenja, na tome žive i na tome umiru. Sakupili su mnogo rdjavih djela (tj. grijeha) koja im zabranjuju ulazak u Dzennet. A kada se namnože grijesi jezik i srce ogrube , čovjeku postanu (riječi šehadeta) teške za izgovaranje. Dobra djela ovakvom čovjeku postanu mrska (odbojna), slušanje Kur'ana mu postaje teško, raduje ga spominjanje i govor o nečemu drugom mimo Allaha, smiruje ga batil (laz, nesitina, ništavne stvari i bekorisne), osladi mu se ruzan govor i druženje sa nemarnima, i omrzne mu se druženje sa nosiocima istine. Ovakvi ljudi kada izgovaraju šehadet njihov jezik izgovora ono što nije u njihovom srcu, i njihova usta izgovaraju ono što im djela ne potvrdjuju.
Rekao je el Hasan: „Nije iman u kićenu i priželjkivanju (maštanju), već je iman ono u šta je srce ubjeđeno a šta djela i postupci potvrde. Pa ko govori hajr i radi hajr biće mu prihvaćeno, a ko govori hajr a radi šerr, neće mu biti prihvaćeno“ .

Rekao je Bekr ibn 'Abdillah el Muzenni (Učenjak i pobočnjak poznat po skromnosti i ćutljivosti, i prihvatljivoj dovi. Bio je poznati zahid, prenosio je hadis od mnogih Ashaba i Tabi'ina, radijallahu anhum. Njegova poznata izreka je i: „Niko nije kao ti, o sine Ademov! Ništa te ne sprečava od vode i mihraba, da se abdestiš kad zaželiš a zatim staneš pred svojim Gospodarom. Te sa Njime razgovaraš bez prevodica i hidzaba (prepreke izmedju tebe i njega): „Nije vas pretekao Ebu Bekr u postu i namazu, već onim šta mu se u srcu ustalilo.“

Dakle, čovjek može izgovarati la ilahe illallah i ne izvršavati obaveze tih riječi. Štaviše, uz njih može činiti grijehe, iako je bio iskren i ubjedjen. Medjutim, uz grijehe koji su oslabili njegovu iskrenost i ubjedjenost, pripojiće se i mali širk u djelima. Što će rezultirati da će ovakvo stanje i loša djela preovladati nad tim dobrim djelom (nad njegovim la ilahe illallah), te će umrijeti kao musirr (onaj koji je ustrajao) na grijesima. Nasuprot onog ko ih izgovara uz iskrenost i ubjedjenje, te nije ustrajao na grijesima. Njegov će tevhid, koji opstoji na iskrenosti i ubjedjenosti, prevagnuti nad lošim djelima.

Zato, oni koji izgovaraju šehadet, a koji će ući u vatru:
-Ili ga nisu u potpunosti iskreno i sa ubjedjenjem izgovarali, dotle da bi im se suprostavio lošim djelima i bio teži od njih,
-Ili su izgovorili la illahe illallah ali su nakon toga počinili loša djela koja su nadvladala nad dobrim, zbog toga je oslabio njihov sidk i jeqin. Nakon toga više nisu izgovarali la ilahe illallah uz potpunu istinoljubivost i ubjedjenje, jer su grijesi ti koji su to oslabili u njihovim srcima. Pa izgovaranje (la ilahe illallah) kod ovakvih nije dovoljno jako da bi izbrisalo grijehe, te da na kraju pretegnu dobra djela (na mizanu).

Razmišljanjem o Kur’anu do novih saznanja

Razmišljanjem o Kur’anu do novih saznanja

“Od kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.' (sura En-Nasr), nije obavio namaz a da u njemu nije učio: ‘Subhaneke Rabbena ve bihamdike, Allahumme gfir li / Neka si slavljen, Gospodaru naš, i neka Ti je hvala, Allahu moj, oprosti mi.’” (El-Buhari, 4967.,  Muslim, 4/219; hadis Aiše, radijallahu anha) “Najkorisnija, najveličanstvenija i najsveobuhvatnija dova jeste dova iz sure El-Fatiha, 6. ajet: ‘Uputi nas na Pravi put’, jer ukoliko te Allah uputi na Pravi put, pomoći će ti da Mu se pokoravaš i da se kloniš neposlušnosti Njemu, zbog čega te neće zadesiti nedaća ni na dunjaluku, ni na ahiretu.” (Et-Tahavi)

“Razmisli o Allahovom govoru kada za licemjere kaže: ‘Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku (tminama), i oni ništa ne vide!’ (El-Bekare, 17) Zašto Uzvišeni prilikom spominjanja svjetla koristi jedninu (ar. nur), dok za mrak, tminu, koristi množinu (ar. zulumat)? Zato što je Istina jedna – i to je Pravi put, za razliku od stranputica koje su mnogobrojne i raznovrsne, pa zbog toga Allah Istinu spominje u jednini, a stranputicu u množini. Kao što kaže Uzvišeni: ‘Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.’ (El-Bekare, 257).” (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 127.)

“‘I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi.’ (El-Bekare, 231) Ovo je kur’anski odgoj koji potvrđuje da je nepravda prema drugome, na prvom mjestu nepravda prema samom sebi, jer na taj način sebe izlažemo Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni.” (dr. Abdul-Aziz el-Uvejd)

“Razmislimo o Allahovom govoru u 71. ajetu sure El-Kasas: ‘Reci: Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?’ , i o ajetu poslije njega: ‘Reci: Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?’ (El-Kasas, 72). Sluh je spomenut kod spomena noći, dok je vid spomenut uz dan zato što čovjek više koristi sluh u mraku nego po danu, dok po danu bolje vidi nego po noći.” (El-Vezir b. Hubejreh, Zejl tabekatil-hanabileh, 1/240)

“Jednog dana Abdullah b. Omer, dok je pio hladnu vodu, počeo je plakati i njegov plač postajao je sve jači. ‘Šta te rasplakalo?’, upita neko, a on reče: ‘Sjetio sam se ajeta iz Allahove Knjige: -I između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena...’ (Sebe’, 54), a shvatio sam da jedino za čim će žudjeti stanovnici Džehennema jeste hladna voda, jer kaže Uzvišeni Allah: ‘I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: -Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!’ (El-E‘araf, 50).” (Tefsir Ibn Ebu Hatima, 12/28)

“U 24. ajetu sure El-Kasas Uzvišeni spominje riječi Musaa, alejhis-selam, kojima Ga moli: ‘Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'’, iz čega izvlačimo jedan od najvećih razloga da dova bude primljena, a to je da u njoj jasno spomenemo i pokažemo koliko smo potrebni Allaha i Njegove pomoći.” (dr. Muhammed el-Hamd)

“U 25. ajetu sure El-Kasas spominje se: ‘I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: -Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!’, ovdje se misli na njihovu stoku. Opis njenog stidljivog hoda posebno je uputstvo ženi muslimanki, jer ženin hod odražava njenu ličnost i postojanje ili nepostojanje stida. Sestro muslimanko, zato obrati pažnju na svoj hod, jer je to bitna stvar u tvom životu čim je Uzvišeni Allah spominje u Svojoj Knjizi.” (dr. Uvejd el-Utvi)

“U 34. ajetu sure El-Kasas kaže se: ‘A moj brat Harun je rječitiji od mene...', gdje nalazimo koliko je bitno voditi računa o rječitosti i o medijima prilikom poziva drugih, muslimana ili nemuslimana, i da nije dovoljna iskrenost daije, već se treba voditi računa o svim sredstvima i pomagalima koja će pomoći u dostavljanju da‘ve i ostavljanju utiska na one koje poziva.” (dr. Umer el-Mukbil)

“Razmisli o ovom ajetu: ‘I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna’ (Fatir, 11). Zastani na trenutak i razmisli! Koliko u ovom trenutku ima pripadnica ženskog roda, bilo među ljudima ili životinjama? Koliko je ženki koje gmižu, hodaju, lete ili plivaju!? Koliko od njih je u ovom trenutku trudnih ili se porađaju!? Ima ih na milijarde, a opet nijedna od njih nije skrivena Allahu, subhanehu ve te‘ala! Pa zar u odgoju srca nije najveličanstveniji utjecaj spoznaje ove Allahove osobine, a to je Njegovo znanje!?” (dr. Umer el-Mukbil)

“‘Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti.’ Kaže se da je onaj koji se prema sebi ogriješio (zalim li nefsihi) spomenut prije onoga koji je druge nadmašio u dobrim djelima (es-sabiku bi-l-hajrat), iako je es-sabik većeg stepena, kako zalim ne bi izgubio nadu u Allahovu milost i kako se es-sabik ne bi uobrazio zbog svojih djela. (El-Kurtubi u svom Tefsiru, 14/349)

“Poslije ona kada je rodila, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko', a Allah najbolje zna šta je rodila, a muško nije kao žensko...’” (Ali Imran, 36.) Ovim ajetom kazuje nam se kolika je bila Allahova mudrost u tome što je ovoj ženi, koja je svoj porod zavjetovala na službu Njemu, dao da rodi žensko, a ne muško. Da je rodila muško, bio bi to samo još jedan muškarac posvećen ibadetu u Hramu, ali sa Merjem, to je bila sasvim druga priča. Također, ovim ajetom otkrivaju nam se mnoge Allahove mudžize, čuda koja su se desila preko Merjem i njenog sina Isaa, alejhimas-selam. Ipak, ono što je meni zanimljivo u ovom ajetu jeste ovaj dio gdje se kaže da žensko nije kao muško. U Korkutovom prijevodu stoji izraz: “...a žensko nije kao muško...”, dok u arapskom tekstu stoji: “...a muško nije kao žensko...”, što ima potpuno drugačiji ton. Da je Uzvišeni rekao da “žensko nije kao muško”, to bi na neki način bila poruka da je manje vrijedna od muškarca. Međutim, kada Uzvišeni kaže da “muško nije kao žensko”, time nam poručuje da muškarac i žena nisu isto, tj. svako ima svoje specifičnosti, i nema ništa loše u tome što je rodila žensko, naprotiv, u ovoj situaciji bilo je bolje što je žensko nego da je muško, a Allah je to najbolje znao i zato je Njegova volja bila da rodi žensko.

Zamislite kada bi svaki musliman izučavao i razmišljao o značenju kur’anskih ajeta, kao i Allahovih ajeta koji se nalaze u nama samima i oko nas, kada bi se svaki musliman ili muslimanka koji su stručni u nekoj određenoj oblasti posvetili izučavanju i razmišljanju o ajetima koji su vezani za tu oblast. Primjer za to jeste vijest iz katarskih novina Er-Raja o egipatskom doktoru Abdul-Basitu Muhammedu koji je nedavno, razmišljajući o ajetima koji govore o Jusufu i njegovom ocu Jakubu, i o tome kako je Jusuf poslao svoju košulju pomoću koje se vratio vid njegovom ocu i vršeći eksperimente, otkrio da se lijek za slabovidnost krije u ljudskom znoju. Subhanallah! “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?” (En-Nisa', 82.) Kada bismo se ovako vladali, sigurno bismo bili u daleko boljem položaju nego danas!

A zašto je bitno da razmišljamo o značenju ajeta i uzimamo pouke iz njih? Zbog toga što nam naš Uzvišeni Gospodar poručuje: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.) Pa kako drugačije da uzmemo poruku i uputu izuzev razmišljajući o značenju ajeta!? Kako da osjetimo milost koja se nalazi u Kur’anu, koja je namijenjena nama, ako je ne tražimo u ajetima i ne razmišljamo o mudrosti Allahovih propisa koji se nalaze u njima ili o Allahovim imenima i svojstvima spomenutim u ajetima!? Zar ne osjetimo kolika je počast koja nam je ukazana kada Allah koji je Sebe opisao: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je Poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri” (El-Hašr, 22-24), i On se nama, sićušnim stvorenjima, smilovao i izabrao nas između toliko ljudi koji su živjeli prije nas, onih koji žive u našem vremenu i onih koji će živjeti poslije nas, da bi nam podario Uputu. Pa, zar to nije veličanstvena milost od Milostivog i počast velika. Neka je hvala i slava Stvoritelju, Milostivom!

Još jedan od razloga zbog kojih se trebamo posvetiti izučavanju i razmišljanju o kur’anskim ajetima jeste to da ne zapadnemo u iste greške u koje su zapali prijašnji narodi. Kaže Uzvišeni: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici.” (El-Hadid, 16.) Kako da nam se srca smekšaju kad se Allah i ono što je objavljeno spomene ukoliko ne poznajemo svoga Gospodara i Njegovu Knjigu, a kako da Ga spoznamo ako ne izučavamo Njegov govor, ono što nam je objavio!? Zbog čega su srca prijašnjih naroda postala gruba, otvrdla (jer izraz koji se spominje u Kur’anu jeste qaset čemu više odgovara prijevod otvrdla, ogrubjela, jer bolje opisuje njihovo stanje i bliže je značenju nego izraz nemilosrdna)? Uzvišeni nam objašnjava da je to zbog toga što je proteklo mnogo vremena. Razmišljajući o ovome, šta možemo zaključiti? Ono što ja mogu zaključiti jeste da nikad ne treba da se umorimo i prestanemo sa izučavanjem Allahove Knjige. Da ne posustanemo u prakticiranju zbog toga što je već prošao određeni period kako prakticiramo vjeru, pa, možda, osjetimo klonulost i manjak inspiracije da nastavimo. Inspiracija se nalazi u “Čarobnoj Knjizi” koja je milost svim svjetovima, samo je treba pažljivo čitati. Probajte i iznenadit ćete se kakva vas otkrića čekaju na tom putovanju života.

Korištena literatura:

Kako razumjeti značenje riječi ''La ilahe illallah''

  Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje riječi "La Ilahe Illallah", moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogrešnih rezona i shvatanja, koje ćemo ukratko obraditi:

Kako pobornici panteizma razumjevaju "La Ilahe Illallah"

Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: "La Ilahe Illallah" znači: ne obožava se osim Allah (la ma'abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer se, po njima, sve postojeće ne djeli na stvorenja i Stvoritelja. Sve što postoji je Allah!?

Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), smatrajući da sve što postoji je jedno, i da sve to nije djeljivo, i da je sve to Allah!? Šta god čovjek da obožava, i čemu god da robuje – on robuje Allahu!? Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu, i ko obožava kamen, i ko obožava ljude, i ko obožava meleke – po njima – svi oni obožavaju Allaha, jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji!?

Osoba koja smatra da se sve što postoji dijeli na dva dijela - na Stvoritelja i stvorenja – prve ljude smatraju idolopoklonicima (mušricima), i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti! Po ovom pitanju griješi dosta svijeta, onda kada kažu za Allaha dž.š.: "Samo se Ti obožavaš" – što se jednim dijelom poklapa sa panteističkim vjerovanjem. Kada bi čovjek rekao: "Samo Ti polažeš pravo na to da budeš obožavan" (La ma'abude bihakkin sivake) – fraza bi bila ispravna, jer sve što se obožava mimo Njega – ne polaže pravo na to. Allah dž.š., kaže: "To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik." (el-Hadždž: 62.)

Kako apologetičari razumjevaju "La Ilahe Illallah"

Apologetičari (ulema'ul-kelam), kažu: "La Ilahe Illallah" znači: Niko nije u stanju stvarati, inovirati, planirati mimo Allaha. Svođenje značenja "La ilahe Illallah" na prethodno spomenuta značenja je ono u što vjeruju, i u šta su bili ubjeđeni predislamski mušrici, jer su i oni govorili:

Niko, mimo Allaha, nije u stanju stvarati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život dati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život oduzeti; niko, mimo Allaha, nije u stanju opskrbu dati – što je sve značenje prvog stepena tevhida - "tevhidur-rububijjeh". Allah dž.š., kaže: "A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio, i ko je Sunce i Mjesec potčinio – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?" (el-Ankebut: 61.)

Kako džehmijje i mu'utezile razumjevaju "La Ilahe Illallah"

Džehmijje i mu'utezile, kao i oni koji se za njime povode, su karakteristični po negiranju Allahovih imena i svojstava, jer je, po njima, osoba koja potvrđuje Allahova imena i svojstva – mušrik, dok se tevhid, po njima, ogleda u negiranju Allahovih imena i svojstava, a ne u njihovom potvrđivanju! (Dakle, po njima, prva dva stepena tevhida dolaze u obzir: "tevhidur-rububijjeh" i "tevhidul-uluhijje", za razliku od "tevhidul-esma'i vel-sifat", kojeg u korijenu negiraju. (op.prev.))

Kako hizbijjun i sljedbenici pokreta ihvanul-muslimin razumjevaju "La Ilahe Illallah"

Oni su stava da "La Ilahe Illallah" znači: "La Hakimijjeh Illallah" tj. nema pravosuđa mimo Allaha. Svi znamo da je "hakimijja", kako to oni nazivaju, jedan od djelova značenja "La Ilahe Illallah", i da "La Ilahe Illallah" obuhvata sve vrste 'ibadeta, ali ih u isto vrijeme pitamo: Gdje su ostali ibadeti? Je li to samo "hakimijjet" ibadet? Gdje je borba protivu ostalih vrsta širka? "La Ilahe Illallah" treba razumjevati sa svim njenim aspektima. "La Ilahe Illallah" je veoma teška riječ, i ona će od vatre spasiti onoga ko je se ispravno prihvati, i sva vjera, od početka do kraja, je zasnovana na riječima "La Ilahe Illallah", i sav da'avet poslanika, i sav sadržaj objavljenih knjiga je prožet ovom riječju!

Kako "Ehlu-Sunnet" razumjeva "La Ilahe Illallah"

Pobornici Sunneta (ehlu-sunnet), odgovorno tvrde da "La Ilahe Illallah" znači: "Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha", i ako će ljudi što-šta obožavati mimo Allaha dž.š.. Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da Mu se čini 'ibadet jeste Allah dž.š., Jedan, Jedini, a sve mimo Njega nema pravo, i ne zaslužuje da bude obožavano! Allah dž.š., kaže: "To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik." (el-Hadždž: 62.)

Preuzeto iz djela: "Silsiletu šerhil-Resa'il", str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.

"POTICANJE NA LIJEPO PONASANJE"

Hadisi: "POGLAVLJE O POTICANJU NA LIJEPO PONAŠANJE"

Subota, 08 Oktobar 2011 21:26 Sunnet | Hadis

POGLAVLJE O POTICANJU NA LIJEPO PONAŠANJE - AHLAK u ISLAMU


عَنِ اِبْنِ مَسْعُودٍ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( عَلَيْكُمْ بِالصِّدْقِ, فَإِنَّ اَلصِّدْقَ يَهْدِي إِلَى اَلْبِرِّ, وَإِنَّ اَلْبِرَّ يَهْدِي إِلَى اَلْجَنَّةِ, وَمَا يَزَالُ اَلرَّجُلُ يَصْدُقُ, وَيَتَحَرَّى اَلصِّدْقَ, حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اَللَّهِ صِدِّيقًا, وَإِيَّاكُمْ وَالْكَذِبَ, فَإِنَّ اَلْكَذِبَ يَهْدِي إِلَى اَلْفُجُورِ, وَإِنَّ اَلْفُجُورَ يَهْدِي إِلَى اَلنَّارِ, وَمَا يَزَالُ اَلرَّجُلُ يَكْذِبُ, وَيَتَحَرَّى اَلْكَذِبَ, حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اَللَّهِ كَذَّابًا )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.

(1469) Prenosi se od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet, a čovjek neće prestati biti iskren i držati se istine sve dok ne bude upisan kod Allaha kao iskren. I čuvajte se laži, jer laž vodi u griješenje, a griješenje vodi u Vatru, a neće čovjek prestati lagati i držati se laži sve dok ne bude kod Allaha upisan kao lažov.'“ Muttefekun alejhi[1].


وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت أَنَّ رَسُولَ اَللَّهِ ق قَالَ: (( إِيَّاكُمْ وَالظَّنَّ, فَإِنَّ اَلظَّنَّ أَكْذَبُ اَلْحَدِيثِ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.


(1470) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „'Čuvajte se lošeg mišljenja (o ljudima), jer je loše mišljenje,doista, najlažniji govor.'“ Muttefekun alejhi[2].


وَعَنْ أَبِي سَعِيدٍ اَلْخُدْرِيِّ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( إِيَّاكُمْ وَالْجُلُوسَ بِالطُّرُقَاتِ )). قَالُوا: يَا رَسُولَ اَللَّهِ! مَا لَنَا بُدٌّ مِنْ مَجَالِسِنَا; نَتَحَدَّثُ فِيهَا. قَالَ: (( فَأَمَّا إِذَا أَبَيْتُمْ, فَأَعْطُوا اَلطَّرِيقَ حَقَّهُ )). قَالُوا: وَمَا حَقُّهُ؟ قَالَ: (( غَضُّ اَلْبَصَرِ, وَكَفُّ اَلْأَذَى, وَرَدُّ اَلسَّلَامِ, وَالْأَمْرُ بِالْمَعْرُوفِ, وَالنَّهْيُ عَنْ اَلْمُنْكَرِ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.

(1471) Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Čuvajte se sjedenja po putevima.' Rekoše: 'Allahov Poslaniče, mi moramoda sjedimo na putevima i pričamo.' Rekao je: 'Pošto ste odbili, dajte putu njegovo pravo.' Rekoše: 'Šta je njegovo pravo?' Rekao je: 'Obaranje pogleda, neuznemiravanje, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i odvraćanje od zla.'“ Muttefekun alejhi[3].


وَعَنْ مُعَاوِيَةَ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( مَنْ يُرِدِ اَللَّهُ بِهِ خَيْرًا, يُفَقِّهْهُ فِي اَلدِّينِ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.

(1472) Prenosi se od Muavije, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Kome Allah želi dobro da mu fikh (razumijevanje) u vjeri.'“ Muttefekun alejhi[4].


وَعَنْ أَبِي اَلدَّرْدَاءِ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( مَا مِنْ شَيْءٍ فِي اَلْمِيزَانِ أَثْقَلُ مِنْ حُسْنِ اَلْخُلُقِ )). أَخْرَجَهُ أَبُو دَاوُدَ, وَاَلتِّرْمِذِيُّ وَصَحَّحَهُ.
(1473) Prenosi se od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Nema ničega težeg na Mizanu od lijepog ponašanja.'“ Bilježe Ebu Davud i Tirmizi, koji ga smatra sahihom[5].

وَعَنِ اِبْنِ عُمَرَ رَضِيَ اَللَّهُ عَنْهُمَا قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( اَلْحَيَاءُ مِنْ اَلْإِيمَانِ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.

(1474) Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Stid je od imana.'“ Muttefekun alejhi[6].


وَعَنْ أَبِي مَسْعُودٍ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( إِنَّ مِمَّا أَدْرَكَ اَلنَّاسُ مِنْ كَلَامِ اَلنُّبُوَّةِ اَلْأُولَى: إِذَا لَمْ تَسْتَحِ, فَاصْنَعْ مَا شِئْتَ )). أَخْرَجَهُ اَلْبُخَارِيُّ.

(1475) Prenosi se od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ono što su ljudi zatekli od prvoga poslanstva jesu riječi: Ako se ne stidiš, onda radi šta hoćeš.'“ Bilježi Buharija[7].


وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( اَلْمُؤْمِنُ اَلْقَوِيُّ خَيْرٌ وَأَحَبُّ إِلَى اَللَّهِ مِنْ اَلْمُؤْمِنِ اَلضَّعِيفِ, وَفِي كُلٍّ خَيْرٌ, اِحْرِصْ عَلَى مَا يَنْفَعُكَ, وَاسْتَعِنْ بِاَللَّهِ, وَلَا تَعْجَزْ, وَإِنْ أَصَابَكَ شَيْءٌ فَلَا تَقُلْ: لَوْ أَنِّي فَعَلْتُ كَانَ كَذَا وَكَذَا, وَلَكِنْ قُلْ: قَدَّرَ اَللَّهُ وَمَا شَاءَ فَعَلَ; فَإِنَّ لَوْ تَفْتَحُ عَمَلَ اَلشَّيْطَانِ )). أَخْرَجَهُ مُسْلِمٌ.

(1476) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Nastoj da radiš ono što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha, a nemoj klonuti, a kada te pogodi neka nedaća, nemoj reći: 'Da sam uradio tako, bilo bi tako i tako', nego reci: 'Allah je odredio i uradio je šta je htio', jer doista (riječ) 'da' otvara šejtanu mogućnost djelovanja.“ Bilježi Muslim[8].


وَعَنْ عِيَاضِ بْنِ حِمَارٍ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( إِنَّ اَللَّهَ أَوْحَى إِلَيَّ أَنْ تَوَاضَعُوا, حَتَّى لَا يَبْغِيَ أَحَدٌ عَلَى أَحَدٍ, وَلَا يَفْخَرَ أَحَدٌ عَلَى أَحَدٍ )). أَخْرَجَهُ مُسْلِمٌ.

(1477) Prenosi se od Ijada b. Himara, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah mi je doista objavio da međusobno budete ponizni sve dok niko nikome ne bude nanosio nepravdu i ne bude se oholio jedan prema drugom.'“ Bilježi Muslim[9].


وَعَنْ أَبِي اَلدَّرْدَاءِ ت عَنْ اَلنَّبِيِّ ق قَالَ: (( مَنْ رَدَّ عَنْ عِرْضِ أَخِيهِ بِالْغَيْبِ, رَدَّ اَللَّهُ عَنْ وَجْهِهِ اَلنَّارَ يَوْمَ اَلْقِيَامَةِ )). أَخْرَجَهُ اَلتِّرْمِذِيُّ, وَحَسَّنَهُ. وَلِأَحْمَدَ, مِنْ حَدِيثِ أَسْمَاءَ بِنْتِ يَزِيدَ نَحْوُهُ.

(1478) Prenosi se od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  „Ko sačuva čast svoga brata dok je odsutan, Allah će sačuvati njegovo lice od vatre na Sudnjem danu.“ Bilježi Tirmizi i smatra ga dobrim[10]. Ahmed bilježi u hadisu Esme b. Jezid slično tome[11].


وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( مَا نَقَصَتْ صَدَقَةٌ مِنْ مَالٍ, وَمَا زَادَ اَللَّهُ عَبْدًا بِعَفْوٍ إِلَّا عِزًّا, وَمَا تَوَاضَعَ أَحَدٌ لِلَّهِ إِلَّا رَفَعَهُ )). أَخْرَجَهُ مُسْلِمٌ.

(1479) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Sadaka nije umanjila nijedan imetak, i nije Allah robu koji prašta uvećao ništa osim ponosa, a nije se niko ponizno ponio prema Allahu a da ga Allah nije uzdigao.'“ Bilježi Muslim[12].


وَعَنْ عَبْدِ اَللَّهِ بْنِ سَلَّامٍ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( يَا أَيُّهَا اَلنَّاسُ! أَفْشُوا اَلسَّلَام, وَصِلُوا اَلْأَرْحَامَ, وَأَطْعِمُوا اَلطَّعَامَ, وَصَلُّوا بِاللَّيْلِ وَالنَّاسُ نِيَامٌ, تَدْخُلُوا اَلْجَنَّةَ بِسَلَامٍ )). أَخْرَجَهُ اَلتِّرْمِذِيُّ وَصَحَّحَهُ.

(1480) Prenosi se od Abdullaha b. Selama, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'O ljudi, širite selam, održavajte rodbinske veze, hranite (gladne) i klanjajte noću dok drugi ljudi spavaju, ući ćete u Džennet u miru.'“ Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga sahihom[13].


وَعَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ ت قَالَ: قَالَ ق: (( اَلدِّينُ اَلنَّصِيحَةُ )). ثَلَاثًا. قُلْنَا: لِمَنْ يَا رَسُولَ اَللَّهِ؟ قَالَ: (( لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ وَلِأَئِمَّةِ اَلْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ )). أَخْرَجَهُ مُسْلِمٌ.

(1481) Prenosi se od Temima Darija, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Vjera je savjet, ponovivši to tri puta. Rekli smo: 'Kome?' Rekao je: 'Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i običnim ljudima.'“ Bilježi Muslim[14].


وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( أَكْثَرُ مَا يُدْخِلُ اَلْجَنَّةَ تَقْوى اَللَّهِ وَحُسْنُ اَلْخُلُقِ )). أَخْرَجَهُ اَلتِّرْمِذِيُّ, وَصَحَّحَهُ اَلْحَاكِمُ.
(1482) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Najviše što će uvoditi u Džennet jesu bogobojaznost i lijepo ponašanje.'“ Bilježi Tirmizi, a sahihom ga ocjenjuje Hakim[15].


وَعَنْهُ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( إِنَّكُمْ لَا تَسَعُونَ اَلنَّاسَ بِأَمْوَالِكُمْ, وَلَكِنْ لِيَسَعْهُمْ بَسْطُ اَلْوَجْهِ, وَحُسْنُ اَلْخُلُقِ )). أَخْرَجَهُ أَبُو يَعْلَى, وَصَحَّحَهُ اَلْحَاكِمُ.
(1483) Prenosi se od njega, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Nećete moći pridobiti ljude svojim imecima, pa ih pridobijajte vedrim licima i lijepim ponašanjem.'“ Bilježi Ebu Ja'la, a sahihom ga ocjenjuje Hakim[16].


وَعَنْهُ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( اَلْمُؤْمِنُ مِرْآةُ اَلْمُؤْمِنِ )). أَخْرَجَهُ أَبُو دَاوُدَ بِإِسْنَادٍ حَسَنٍ.
(1484) Prenosi se od njega, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Vjernik je ogledalo vjernika.'“ Bilježi ga Ebu Davud sa dobrim senedom[17].


وَعَنِ اِبْنِ عُمَرَ رَضِيَ اَللَّهُ عَنْهُمَا قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( اَلْمُؤْمِنُ اَلَّذِي يُخَالِطُ اَلنَّاسَ, وَيَصْبِرُ عَلَى أَذَاهُمْ خَيْرٌ مِنْ اَلَّذِي لَا يُخَالِطُ اَلنَّاسَ وَلَا يَصْبِرُ عَلَى أَذَاهُمْ )). أَخْرَجَهُ اِبْنُ مَاجَهْ بِإِسْنَادٍ حَسَنٍ, وَهُوَ عِنْدَ اَلتِّرْمِذِيِّ: إِلَّا أَنَّهُ لَمْ يُسَمِّ اَلصِّحَابِيَّ.
(1485) Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Vjernik koji se miješa sa ljudima i strpljivo podnosi njihova uznemiravanja bolji je od vjernika koji se ne miješa sa ljudima i nije strpljiv na njihovim uznemiravanji-ma.'“

Bilježi Ibn Madže sa dobrim senedom, a navodi ga i Tirmizi, ali ne navodi koji je sahabija prenosilac[18].


وَعَنِ اِبْنِ مَسْعُودٍ ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( اَللَّهُمَّ كَمَا أَحْسَنْتَ خَلْقِي, فَحَسِّنْ خُلُقِي )). رَوَاهُ أَحْمَدُ وَصَحَّحَهُ اِبْنُ حِبَّان.

(1486) Prenosi se od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allahu moj, kako si uljepšao moj izgled, tako uljepšaj i moje ponašanje.'“ Bilježi Ahmed, a sahihom ga ocjenjuje Ibn-Hibban[19].


[1] Sahih. Muslim (2668), Buharija (7188).

[2] Sahih. Buharija (6094), Muslim (2607).

[3] Sahih. Buharija (6229), Muslim (2121).

[4] Sahih. Buharija (71), Muslim (1037).

[5] Hasen. Ebu Davud (4799), Tirmizi (2002). Tirmizi je za pojedine puteve hadisa rekao da su čudnovati, dok je za druge rekao da su hasen-sahih. El-Iraki u valorizaciji „Ihja'a“ spomenuo je druge hadise koje svjedoče ovome hadisu, a dobrim ga je ocijenio Sujuti u „Džami'u sagiru“ i El-Bessam u „Tevdihu“ (7/487).

[6] Sahih.Buharija (24), Muslim (36).

[7] Sahih. Buharija (6120).

[8] Sahih.Muslim (2664).

[9] Sahih. Muslim (2865).

[10] Hasen. Tirmizi (1931). U lancu prenosilaca je Merzuk et-Temimi čije je stanje nepoznato, ali hadisu svjedoče druga predanja.

[11] Hasen. Ahmed (6/461). El-Munavi za hadis Esme kaže da ga je Sujuti ocijenio dobrim. Munziri je rekao: „Ahmedov lanac prenosilaca je dobar.“ Hejsemi je rekao: „Lanac prenosilaca je dobar.“

[12] Sahih. Muslim (2588).

[13] Sahih. Tirmizi (2485). Šu'ajb Arnaut kaže: „Zabilježili su ga Ahmed, Ibn Madže, Darimi i lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Tirmizi, Hakim i Zehebi i svjedoči mu hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kod Hakima.“

[14] Sahih. Muslim (55).

[15] Sahih. Tirmizi (2004), Ibn Madže (4246), Hakim (4/324). Svjedoče mu mnogi hadisi od kojih je i hadis kod Buharije (6035) i Muslima (2321): „Najbolji od vas su oni koji su najljepšeg morala.“

[16] Hasen. Hakim (1/124), Ebu Ja'la (11/428). Dobrim su ga ocijenili El-'Alai i Sujuti.

[17] Ebu Davud (4918). Lanac prenosilaca je dobar kako ga je ovdje ocijenio autor i kao što El-Munavi prenosi da ga je El-Iraki također ocijenio dobrim. Svjedoči mu hadis Enesa koji su zabilježili El-Kadai i Bezzar.

[18] Hasen. Buharija u “El-Edebul-mufred” (388), Ibn Madže (4032), Tirmizi (2507). El-Iraki ga je ocijenio dobrim kao i Hafiz u „Fethu“ i ovdje u „Bulugul-meramu“.

[19] Sahih. Ahmed (1/403), Ibn HIbban (959). Munziri kaže da su prenosioci pouzdani, a Hejsemi je rek

40 KUDSI HADISA

1. Kada je Allah stvoriostvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se: "Uistinu milost Moja

preteže nad srdžbom Mojom."

2. Uzvišeni Allah kaže: "Čovjek Me poriče, a to mu nije dozvoljeno; čovjek Me vrijeđa, a to mu

nije dozvoljeno! Poriče Me kada govori: Allah me neće ponovo stvoriti kao što me je prvi put

stvorio! A prvo stvaranje nije nimalo lakše od ponovnog proživljenja! Vrijeđa Me kada govori:

"Allah ima sina!" - a Ja sam Jedan, utočište svakome! Nisam rodio niti sam rođen, i niko Mi nije

ravan!"

3. Zeid b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon kišne noći na

Hudejbijji klanjao sabah-namaz, i kada se okrenuo prema ljudima, zapita: "Znate li šta vam vaš

Gospodar kaže?"

- Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju - odgovoriše.

- Među robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji

je rekao: kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti - poričući tako moć zvijezda; a onaj koji je

rekao: kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u mene, nego vjeruje u zvijezde!"

4. Allah kaže: "Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u mojoj ruci su noć i dan."

5. Uzvišeni Allah kaže: "Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u ime nekog

osim Mene, Ja ću ga prepustiti tome drugome."

6. Na Sudnjem danu će prvo biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu.

Allah će mu pokazati sve svoje blagodati i čovjek će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Borio sam se na Tvom putu dok nisam poginuo - odgovoriće.

- Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! - i eto, hvalili su te! - a zatim će narediti da ga

naglavačke bace u vatru Džehenema.

I čovjeku učenjaku koji je podučavao druge i mnogo učio Kur'an. Allah će ga podsjetiti na svoje

blagodati, on će ih priznati, a Allah će ga zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Učio sam Kur'an i podučavao druge u Tvoje ime.

- Lažeš, učio si da ti drugi kažu: kako je učen! - i učio si Kur'an da ti kažu: mnogo uči! - i eto,

hvalili su te! A zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema.

I čovjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah će ga podsjetiti na Svoje blagodati,

on će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan - odgovoriće.

- Lažeš, dijelio si imetak da ti drugi kažu: kako je darežljiv! - i eto, govorili su!, a zatim će Allah

narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema."

7. Allah je ushićen pastirom koji po vrhovima planina uči ezan i klanja namaz. Tada Uzvišeni Allah

kaže: "Pogledajte ovog Mog roba, uči ezan i klanja namaz bojeći se Mene. Već sam Mom robu

oprostio i uveo ga u Džennet."

8. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko u namazu ne prouči Fatihu,

namaz mu nije potpun - ponovivši tri puta riječi nije potpun.

Upitaše Ebu Hurejreta: - A šta kada klanjamo za imamo?

- Prouči Fatihu u sebi, jer čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: Uzvišeni Allah

kaže: Namaz je podijeljen između Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom,

Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg dana, Allah odgovori:

Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo, Allah odgovori: Ovo je

između Mene i Mog roba, i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put

onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su

zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu ću dati ono što zamoli!"

9. Namaz je prvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjem danu. Ako mu namaz bude ispravan, biće

spašen i sretan, a ako bude neispravan, propašće i ostati bez nade. Ako mu zafali farzova, Uzvišeni

Allah će reći melekima: Pogledajte ima li Moj rob nafile-namaza da mu se upotpune farzovi? Tako

će biti i sa ostalim djelima njegovim."

10. Uzvišeni Allah kaže: "Post je Moj i ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja strast, jelo i piće

zarad mene. Post je štit. Postač ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kada se susretne sa

Gospodarom svojim. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska."

11. Allah kaže: "Čovječe, dijeli pa ću i Ja tebi udijeliti!"

12. Jednom imućnom čovjeku iz ummeta prije vas obračunavana su djela, i jedino dobro djelo mu je

bilo poslovanje sa ljudima. Naređivao je svojim ljudima da oproste dug svakom dužniku koji ga ne

može izmiriti. Allah mu reče: Mi smo preči od tebe da tako učinimo. Prođite ga se!

13. 'Adijj b. Hatim, r.a., je kazivao: "Bio sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada dođoše dva

čovjeka. Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., im

reče:

- Što se tiče razbojništva na putu, za kratko vrijeme ćeš doživjeti da karavane putuju iz Meke bez

pratnje. A što se tiče siromaštva, nastupiće vrijeme prije Kijametskog dana kada će čovjek tragati

kome da udijeli sadaku i neće mu je niko primiti.. Zatim će biti izveden pred Allaha - a između

njega i Allaha neće biti zastora niti prevodioca - pa će ga Allah upitati:

- Zar ti nisam dao imetak?

- Jesi - odgovoriće.

- Zar ti nisam poslao Poslanika?

- Jesi - odgovoriće.

Tada će pogledati na desnu stranu i vidjeće samo vatru, zatim će pogledati na lijevu stranu i vidjeće

samo vatru. Zato se čuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne, onda makar lijepom

riječju.

14. Uzvišeni i Moćni Allah je odredio meleke koji putuju tračžeći skupove u kojima se Allah

spominje. Kada nađu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba.

Nakon što se okupljeni raziđu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita - a On najbolje

zna:

- Odakle dolazite?

- Dolazimo između Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, veličaju i uznose, hvale Te i mole.

- Zašto Me mole?

- Mole Te za Džennet...

- A jesu li vidjeli Moj Džennet?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su ga vidjeli?

- ...I traže Tvoju zaštitu.

- Od čega traže Moju zaštitu?

- Od Tvoje vatre, Gospodaru.

- A jesu li vidjeli Moju vatru?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su je vidjeli?

- ...I mole te za oprost.

- Ja sam im već oprostio, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od čega su tražili

Moju zaštitu.

- Gospodaru, - rekoše meleki - među njima je jedan grešnik, naišao je i sjeo uz njih?

- I njemu sam oprostio, oni su skup na kojem nijedan učesnik neće biti nesretan."

15. Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako

me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu

odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedačlj, Ja mu se približim koliko lakat.

Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu

trčeći."

16. Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa

ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu

upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa

ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu

upiše samo jedno loše djelo.

17. Uzvišeni Allah kaže: "Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje, i vama sam ga učinio

zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga

Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga

koga Ja nahranim pa tražite da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi

neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi

Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja sve grijehe opraštam pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji,

vi nikada ne možete doći do onoga što bi Meni štetu nanijelo pa da Mi naštetite; niti možete doći do

onoga što bi Meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i

džini, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste

se svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja

udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega

zamoči igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koja vam Ja zapisujem, a potom ću vam za njih dati

odgovarajuću naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori

samoga sebe."

18. Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći:

- Čovječe, razbolio sam se a ti Me nisi obišao!

- Gospodaru, kako da Te obiđem kada si Ti Gospodar svjetova?

- Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao

pored njega?

- Čovječe, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio!

- Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svjetova?

- Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga

nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu?

- Čovječe, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio?

- Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar svjetova?

- Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi

za to našao nagradu kod Mene?"

19. Uzvišeni Allah je rekao: "Ponos je Moja odjeća a veličina Moj ogrtač! Baciću u vatru onoga ko

Mi se bilo kojem od njih suprotstavi."

20. Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu

ne pripisuje druga, osim čovjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže: Sačekajte neće li se

ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica

pomiriti!

21. Uzvišeni Allah kaže: "Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji sa Mojim

imenom zada riječ pa prevari; čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i taj novac potroši; i

čovjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika a ovaj mu završi ugovoreni posao."

22. Ebu Se'id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka niko sam sebe ne

ponižava."

- Allahov Poslaniče, kako može neko sebe ponižavati?

- Kada nešto što se Allaha tiše vidi, a što može spriječiti, pa ne spriječi, na Kijametskom danu

Uzvišeni Allah će ga zapitati: Šta te je spriječilo da govoriš o tome i tome?

- Bojao sam se ljudi - odgovoriće.

- Zar nije bilo preče da se Mene bojiš? - reći će On.

23. Na Sudnjem danu će Allah reći: Gdje su oni što su se voljeli u ime Moje uzvišenosti? Danas ću

ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!

24. Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja volim tog i tog, pa ga voli i

ti - i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah voli tog i tog, pa ga volite i

vi - i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje.

A kada Allah zamrzi nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti

mrzi - i Džibril ga zamrzi. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi

mrzite - i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje.

25. Uzvišeni Allah kaže: "Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže

čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne

zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova

ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljiću, ako zatraži Moju

zaštitu, zaštitiću ga. Ni za šta se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku. On ne

želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim."

26. Ebu Umame, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Zaista je

u najzavidnijem položaju kod Mene od štićenika Mojih siromašni mu'min koji mnogo klanja,

iskreno robuje svome gospodaru i pokoran Mu je u samoći. Među svijetom je nepoznat, a u njega

niko ne upire prstom i strpljivo živi od nasušnog hljeba.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., otrese ruke i reče: Rano umrije, malo ga ko oplakiva i ostavi malo

nasljedstva."

27. Mesruk pripovjeda da je pitao Abdullaha b. Mes'uda, r.a., o značenju ajeta: Nikako ne smatraj

mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i u izobilju su kod svoga

Gospodara. (Ali 'Imran, 169.)

- Za ovaj ajet smo pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nam je rekao: "Njihove duše su u

utrobama zelenih ptica, čiji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se

ugnijezde u kandiljima. Allah ih pogleda i upita: Želite li nešto?

- Šta možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo?

Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da će ponovo biti upitani, rekoše: Želimo da nam povratiš naše

duše pa da ponovo poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni.

28. U narodu prije vas bio je jedan čovjek ranjenik. Bilo mu je teško i on nožem poreza ruku. Krv je

tekla dok nije umro. Tada Uzvišeni Allah reče: Moj rob me preduhitrio sa svojom dušom, i zato

sam mu zabranio Džennet.

29. Uzvišeni Allah kaže: "Džennet je jedina nagrada Mome robu kada uzmem dušu njegovom

najboljem prijatelju, pa on to u Moje ime strpljivo podnese."

30. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Kada

Moj rob voli susret sa Mnom i Ja volim susret sa njim, a kada ne voli susret sa Mnom i Ja ne volim

susret sa njim."

Ovaj hadis pojašnjava Muslimova predaja koju bilježi od 'Ajše r.a.: "Allah voli susret sa onim ko

voli susret sa Allahom, a Allah ne voli susret sa onim ko ne voli susret sa Njim.

- Allahov vjerovjesniče, je li to zato što on ne voli smrt? Ta niko od nas ne voli smrt!

- Ne, nije za to, nego kada mu'mina obraduju Allahovim rahmetom, zadovoljstvom i Džennetom, on

zaželi susret sa Allahom; a kada nevjerniku nagovijeste kaznu i srdžbu, on ne želi susret sa

Allahom, pa Allah ne želi susret sa njim."

31. Jedan čovjek se zaklinjao: "Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku! - pa mu je

Allah Uzvišeni odgovorio: Ko je taj što se Mojim imenom zaklinje da neće biti oprošteno? Njemu

sam već oprostio, a tebi djela poništio!"

32. Jedan čovjek se ogriješio prema sebi., jer je oporučio kada mu je došao smrtni čas sinovima

svojim:

- Kada umrem, spalite me, smrvite me i bacite u more, jer, tako mi Allaha, ako me Allah oživi,

kazniće me kaznom kakvom nikoga nije kaznio! I oni učiniše onako kako je oporučio. Potom Allah

naredi zemlji: Vrati ono što si uzela! - i on odjednom stajaše (živ).

- Šta te je navelo da činiš ono što si učinio? - upita ga Allah.

- Strah od Tebe, Gospodaru moj - odgovori.

I Allah mu zato oprosti."

33. Čovjek učini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj

rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo

učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini

grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh

i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da

ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!

34. Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš

dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio

bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka,

obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"

35. Svake noći kada preostane zadnja trećina noći, Naš Gospodar, slavljen i uzvišen je On - silazi na

najbliže nebo i kaže: Ima li ko da Me moli pa da mu molbi udovoljim? Ima li ko da od Mene traži

pa da mu dam? Ima li ko da traži oprost pa da mu oprostim?

36. Na Sudnjem danu će se sakupiti mu'mini i reći: Kad bismo zatražili da se neko zauzme kod

našeg Gospodara! Tada će doći Ademu, a.s., i reći:

- Ti si otac čovječanstva, Allah te je stvorio Svojom rukom, naredio melekima da ti učine sedždu i

podučio te imenima svih stvari, pa se zauzmi za nas kod tvog Gospodara, ne bi li nas oslobodio

mjesta na kojem smo sada!

- Ne pripada šefa'at meni - reći će on - i spomenuće svoj grijeh zbog kojeg će se postidjeti. - Otiđite

Nuhu, jer je on prvi poslanik kojeg je Allah poslao ljudima.

Kada dođu Nuhu, a.s., reći će im: Ne pripada meni šefa'at - i spomenuće im molbu Gospodaru svom

za ono što nije znao, i postidjeće se. - Otiđite Allahovom prijatelju, Ibrahimu.

Kada dođu Ibrahimu, a.s., reći će im: Ne pripada šefa'at meni, nego otiđite Musau, robu sa kojim je

Allah govorio i kojem je objavio Tevrat. Kada dođu Musau, a.s., reći će im: Ne pripada meni šefa'at

- i spomenuće da je nepravedno ubio čovjeka, i postidjeće se pred svojim Gospodarom, i reći će im:

- Otiđite Isau, Allahovom robu i poslaniku, Allahovoj Riječi i Duhu od Njega.

Kada dođu 'Isa, a.s., reći će im: Ne pripada šefa'at meni, nego otiđite Muhammedu, s.a.v.s., robu

kojem je Allah oprostio sve ranije i kasnije grijehe. I oni će mi doći.

Tada ću ja zamoliti Gospodara za dopuštenje i On će mi dopustiti, a kada ugledam Gospodara

svoga, pašću ničice na sedždu, gdje ću ostati koliko Allah htjedne. Zatim će mi biti rečeno:

- Podigni glavu, zamoli, daće ti se, reci, uslišaće ti se, zauzimaj se, šefa'at će ti biti primljen.

Podignuću glavu i zahvaliti Allahu zahvalom kojom će me On poučiti. Potom ću tražiti šefa'at i On

će mi odabrati skupinu koju ću uvesti u Džennet. Kada se ponovo vratim, ugledaću svog Gospodara

i pasti na sedždu kao i prije. Zatražiću šefa'at i On će mi odabrati drugu skupinu koju ću uvesti u

Džennet. Zatim ću se vratiti treći, pa četvrti put i reći: U Džehennemu je ostao samo onaj koga je

Kur'an zadržao, gdje će vječno ostati."

U drugoj Buharijinoj predaji navodi se sljedeći dodatak: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Iz

Džehennema će izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra

koliko ječmeno zrno. Zatim će iz Džehennema izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH

i u čijem srcu bude dobra koliko pšenično zrno. Potom će iz Džehennema izaći svako ko je

izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko jedan trun.

37. Uzvišeni Allah kaže: "Mojim dobrim robovima sam pripremio nešto što oči nisu vidjele, za što

uši nisu čule, niti je ikad na um palo ljudskom srcu."

Proučite ako hoćete ajet I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju kao nagrada za njihova djela.

(Es-Sedžde, 17.)

38. Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem, poslao je Džibrila u Džennet i rekao mu: Otiđi,

pogledaj Džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dženneta.

Džibril ode, pogleda Džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, i kada se vrati, reče

Uzvišenom Allahu:

- Tvoje mi moći, u Džennet će ući svako ko za njega čuje!

Allah naredi pa se Džennet okruži neugodnostima i reče Džibrilu: Vrati se i pogledaj kakvu sam

nagradu pripremio stanovnicima Dženneta. Kada se Džibril vrati do Dženneta - ugleda Džennet

okružen neugodnostima i odmah se vrati Allahu:

- Tvoje mi moći, bojim se da će iko ući u Džennet!

- Otiđi i pogledaj Džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Džehennema - naredi mu

Allah.

Kada dođe do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i reče:

- Tvoje mi moći, niko ko čuje za Džehennem neće ući u njega!

Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, i reče Džibrilu da ga ponovo pogleda. Kada ugleda

Džehennem, Džibril progovori:

- Tvoje mi moći, bojim se da će se iko spasiti Džehennema!"

39. Prepirali su se Džennet i Džehennem. Džehennem reče: U meni su silnici i oholi! - U meni su

nemoćni i siromašni - odgovori Džennet. Tada im Allah presudi: Ti, Džennete, si Moja milost

kojom ću se smilovati onome kome hoću; a ti, Džehenneme, si Moja kazna kojom ću kazniti onoga

koga hoću, a na Meni je da vas oba napunim."

40. Allah će reći stanovnicima Dženneta: O, vi u Džennetu!

- Gospodaru naš, s radošću Ti se odazivamo, u Tebe je svako dobro.

- Jeste li zadovoljni? - upitaće ih.

- Kako ne bismo bili zadovoljni kada si nam darovao ono što nisi darovao ni jednom stvorenju?

- Hoćete li da vam darujem i nešto bolje od toga?

- Gospodaru, šta može biti bolje od dara kojeg si nam već darovao?

- Obasuću vas Mojim zadovoljstvom i više se nikada na vas neću rasrditi! - odgovoriće im Allah.

_________________

Ovaj zivot kratak je, mladost prodje nestaje! Kao list kad uvehne poslije boje zelene!